Doktorska disertacija je pisani rad monografskog tipa, rezultat samostalnog i originalnog naučnog rada studenta u odgovarajućoj naučnoj oblasti ili u više naučnih oblasti. Predstavlja naučni rad u kojem kandidat daje doprinos teoriji i pokazuje da je savladao metodologiju i veštinu samostalnog teorijskog postavljanja određenog pravnog pitanja, njegove obrade, i sposobnost izvođenja zaključaka u skladu sa dogmatskim, istorijskim, uporednopravnim ili sociološkim metodama koje su primerene analizi pravnih pitanja i instituta.

U disertaciji se koristi naučna i stručna aparatura (navođenje literature, izvora prava, sudskih odluka, sentenci, pravnih mišljenja, načelnih stavova i slično) primerena naučnim i stručnim radovima iz oblasti prava. Ne može se odobriti odbrana doktorske disertacije u kojoj nije korišćena inostrana literatura, koja ne sadrži prikaz i obradu zakonodavstva, a tamo gde je to potrebno, i prikaz i analizu pravosudne i upravne prakse.

Standardi za izradu doktorske disertacije

Tehnički standardi za izradu disertacije:

Jezik i pismo: Srpski jezik (ćirilica ili latinica) ili drugi jezik na kome se izvodi studijski program
Obim rada: po pravilu, 250 do 500 strana (od 70,000 do 100,000 reči).
Format papira: A4
Margine: gornja i donja po 2,5 cm, leva 3 cm, desna 2 cm.
Vrsta slova: Times New Roman
Veličina slova: u tekstu – font 12, u fusnotama – font 10
Prored: 1,5
Ravnanje teksta: Justified
Broj primeraka: Doktorska disertacija predaje se u 7 (sedam) primeraka u štampanoj formi i u jednom primerku u elektronskoj formi.

Izgled naslovne strane: