Doktorska disertacija je rezultat originalnog naučnog rada kandidata u odgovarajućoj naučnoj oblasti.
Disertacija predstavlja naučni rad u kojem kandidat daje doprinos teoriji i pokazuje da je savladao metodologiju i veštinu samostalnog teorijskog postavljanja određenog pravnog pitanja, njegove obrade i sposobnost izvođenja zaključaka u skladu sa dogmatskim, istorijskim, uporednopravnim ili sociološkim metodama koje su primerene analizi pravnih pitanja ili instituta.
U disertaciji se koristi naučna i stručna aparatura (navođenje literature, izvora prava, sudskih odluka, sentenci, pravnih mišljenja, načelnih stavova i sl.) primerena naučnim i stručnim radovima iz oblasti prava. Ne može se odobriti odbrana disertacije u kojoj nije korišćenja inostrana literatura, prikaz i obrada zakonodavstva, a tamo gde je to potrebno, pravosudna i upravna praksa.
Disertacija se mora odbraniti u roku od 5 godina od dana kada je odobranjem projekata doktorske disertacije.